Da li je musliman na uputi ili je naveden?

DA LI JE MUSLIMAN NA UPUTI (upućen, instruiran) ILI JE VOĐEN (naveden)?

Čovjek stoji ispred kuće. Naiđe prolaznik, putnik:

– “Esselamu alejkum, da ne znaš slučajno gdje ovdje živi Ibrahim što popravlja šivaće mašine?”

– “Alejkumuselam brate, znam kako ne znam… Eh ovako: Ideš evo ovako pravo jedno 200 metara, i vidiš onu žutu kuću? Tamo, ona što joj malo viri balkon? Eh, tu iza skreneš desno, ali pazi, ne onu prvu desno, nego drugu, i jedno 200 metara s lijeve strane vidićeš plavu ogradu, ali tu se ne zaustavljaš. Nastaviš dalje dok ne dođeš do velike sive zgrade s crvenim krovom. Tu s druge strane imaš granap, vidjećeš. Kad kreneš prema njemu, ukazaće ti se munara od džamije gore s lijeve strane, ali pazi, tu moraš skrenuti lijevo kod starog drveta, ne odmah kod munare. Pratiš malo uzbrdo, kako te put vodi i tu ti je Ibro naš dobri. Ne možeš fuliti.”

– “Hmmm, ok, hvala puno. Esselamu alejkum.”

I ode čovjek svojim putem…

Ovo bi bila, po definiciji, uputa. Ovaj primjer pravi distinkciju između riječi ‘uputa’ na bosanskom i engleskog pojma ‘guidance’. Na bosanskom, ‘uputa’ često znači ‘ispravno navodjenje’, ali nije dovoljno sveobuhvatna. ‘Guidance’ na engleskom podrazumijeva stalnu interakciju i podršku, dok u bosanskom jeziku nemamo dovoljno precizne izraze za oba aspekta. ‘Uputa’ je najčešće povezana sa smjernicama, dok ‘vođenje’ uključuje prisustvo i podršku kroz cijeli put.

Na engleskom, ‘guidance’ znači više od davanja smjernica – to je aktivno vođenje. U islamskom kontekstu, ‘guidance’ podrazumijeva stalnu interakciju tokom života. Kada te neko vodi (‘guide’), cijelim putem je uz tebe, ne gubeći te iz vida. Na isti način, Allah aktivno vodi muslimane kroz njihove živote, dajući im znakove i opomene.

Naš jezik je, nažalost, siromašan kada je u pitanju precizno izražavanje duhovnog vođenja. Iako imamo riječi poput ‘uputa’ i ‘vođenje’, one nisu dovoljno precizne da bi obuhvatile složenost Allahovog vođenja. ‘Uputa’ znači davanje instrukcija, dok ‘vođenje’ podrazumijeva prisustvo i podršku kroz cijeli proces.

U arapskom jeziku postoji jasna distinkcija između pozitivnog (‘yahdī’) i negativnog vođenja (‘yudillu’). ‘Yahdī’ označava vođenje ka istini, dok ‘yudillu’ označava vođenje ka zabludi. Naš jezik nema univerzalan glagol koji pokriva oba aspekta, pa koristimo izraze poput ‘voditi u zabludu’, što već implicira krajnji rezultat, ali ne i proces vođenja.

Da bismo bolje razumjeli ovu jezičku dinamiku, možemo uzeti primjer: ‘Želim da me nagrade zlatom, a ne blatom.’ Iako nije eksplicitno rečeno ‘kazniti blatom’, kontekst jasno implicira kaznu. Na isti način, u El-Fatiha, iako se glagol ‘yahdī’ koristi za pozitivno vođenje, opis onih koji su zaslužili srdžbu ili zalutali implicira negativno vođenje, čak i kada glagol ‘yudillu’ nije direktno spomenut.

Primjer iz školskog okruženja može pomoći da bolje razumijemo ovu razliku. Zamislimo odličnog učenika koji odgovara pred profesorom. Ako učenik zastane, profesor može pomoći započinjući riječ ili slog, prepoznajući trud i iskrene namjere učenika. Na taj način, profesor aktivno vodi učenika kroz proces odgovaranja, podržavajući ga i usmjeravajući.

Suprotan primjer bi bio učenik koji nije zainteresovan za učenje i stalno pravi greške. Profesor može odlučiti da ga ne ispravlja odmah ili mu čak daje naznake da njegove greške nisu bitne, dopuštajući mu da i dalje vjeruje u svoje pogrešne postupke. U tom slučaju, profesor pravedno dopušta učeniku da ostane na pogrešnom putu, jer učenik nije pokazao iskrene namjere i trud.

“Allah će im uzvratiti njihovo ismijavanje, produziti im slijepo lutanje u svom prkosu.” (Kur'an 2:15)

Glagol “وَيَمُدُّهُمْ” (wa yamudduhum) se prevodi kao “i produžava im” ili “i podržava ih”. U kontekstu ajeta iz Kur'ana, često se koristi u smislu “pomaže im da nastave” ili “produžava im” u njihovoj zabludi ili nepravdi.

Allah, u svojoj savršenoj pravdi, dopušta da oni koji svjesno biraju zabludu ustraju u njoj kao posljedica njihovih vlastitih djela i izbora. Ova pravednost ogleda se u tome da oni koji uporno odbijaju istinu i prkose ustraju u svom slijepom lutanju, kao rezultat svojih vlastitih odabira.

“Doista, oni koji ne vjeruju – njima je svejedno, opominjao ih ti ili ne opominjao – oni neće vjerovati. Allah je zapečatio njihova srca i njihov sluh, a na njihove oči stavio prekrivač, zavjesu. Njima pripada velika kazna.” (Kur'an 2:6-7)

Riječ “خَتَمَ” (khatama) – “zapečatio” ukazuje na to da je Allah intervenisao u smislu da su oni svojom lošom zaslugom onemogućili sebi prihvatanje opomene.

Riječ “غِشَـٰوَةٌۭ ۖ” (ghishawatunۭ) – prekrivač, zavjesa

To znači da su svojim grijesima zaslužili da budu zapečaćeni, što implicira da je to odredjenje kao posljedica njihovih izbora. Ovdje se može zaključiti da slobodna volja i odredjenje djeluju zajedno – ljudi imaju slobodnu volju da biraju svoje postupke, ali njihove odluke mogu dovesti do Božijeg odredjenja u obliku pečaćenja njihovih srca.

“Allah se ne stidi dati primjer komarca ili bilo čega iznad toga, oni koji vjeruju, oni znaju da je to istina od njihovog Gospodara. A oni koji ne vjeruju, govore: “Šta je Bog htio reći ovim primjerom?” On mnoge dopusti da ostanu u zabludi tako i mnoge na ovaj način vodi, i time ne dovodi u zabludu إلا الغافلين.” (Kur'an 2:26)

Ovdje imamo riječ “يُضِلُّ” (yudillu) – “Voditi u zabludu” ili “skretati” glagol u sadašnjem vremenu (prezentu) i označava radnju koja se trenutno dešava ili je kontinuirana.

Dalje imamo i glagol “وَيَهْدِى” (yahdī) – ponovo “Vođenje, navođenje” ali u pozitivnom kontekstu.

Analiza: Allah koristi primjere u Kur'anu da ukaže ljudima na ispravan put. Oni koji svjesno odbacuju istinu, biraju krivi put i ustrajavaju u svojim lošim djelima, bivaju ostavljeni u njihovim odabirima. Kao što Allah kaže: “On mnoge dopusti da ostanu u zabludi tako i mnoge na ovaj način vodi, i time ne dovodi u zabludu osim griješnike.” (Kur'an 2:26)

Ovaj glagol “وَيَهْدِى” (yahdī) – dakle “Vođenje, navođenje na ispravan put” se koristi i na drugim mjestima u Kur'anu, npr:

“إِنَّ هَـٰذَا ٱلۡقُرۡءَانَ يَهۡدِي لِلَّتِي هِيَ أَقۡوَمُ وَيُبَشِّرُ ٱلۡمُؤۡمِنِينَ ٱلَّذِينَ يَعۡمَلُونَ ٱلصَّـٰلِحَاتِ أَنَّ لَهُمۡ أَجۡرًا كَبِيرًا”
Transliteracija: “Inna hādhā l-qur'āna yahdī lillatī hiya aqwamu wa yubashiru l-mu'minīna alladhīna ya'malūna ṣ-ṣāliḥāti anna lahum ajran kabīrā.”
Prijevod: “Zaista, ovaj Kur'an vodi ka onome što je najispravnije i donosi radosne vijesti vjernicima koji čine dobra djela, da ih čeka velika nagrada.” (Kur'an 17:9)

“وَيَهْدِي إِلَىٰ صِرَاطِ ٱلۡمُسۡتَقِيمِ”
Transliteracija: “Wa yahdī ilā ṣirāṭin mustaqīm.”
Prijevod: “I navodi putem ispravnim.” (Kur'an 10:25)

Ovaj koncept možemo posmatrati kroz prizmu sure Fatiha i tri puta koja se spominju:

أَنۡعَمۡتَ
Put onih koje je blagoslovio – ovo je put ispravnog vođenja (guidance).
ٱلۡمَغۡضُوبِ
Put onih koji su zaradili Allahovu srdžbu – Allah ih vodi prema njihovim zlim namjerama.
ٱلضَّآلِّينَ
Put onih zalutalih, izgubljenih – oni koji su odabrali zabludu i kojima se ta zabluda povećava.

“Vodi nas Putem Pravim (Ispravnim), Putem onih koje Si Blagoslovio, a ne (Putem) onih koji su zaradili Tvoju srdžbu, ili (Putem) onih izgubljenih.” (Kur'an 1:6-7)

Analiza: Ovaj ajet jasno prikazuje tri različita puta – Pravi Put, put onih koji su izazvali Allahovu srdžbu, i put onih koji su zalutali, potvrđujući različite vrste vođenja.

Na bosanskom, riječ “uputa” se koristi samo za ispravno vođenje, dok bih rekla da “guidance” podrazumijeva stalnu interakciju i podršku. Čovjekovo srce (Qalb) po svojoj definiciji znači nešto što je nestabilno i promjenjivo. Zbog toga, čovjek nije u stanju sam, bez konstantnih intervencija i pomoći od Allaha, ostati na ispravnom putu.

“Osim onoga koji Allahu dolazi sa srcem ispravnim (qalbun salim).” (Kur'an 26:89)

قَلْبٍ (qalbin) – “srce”
سَلِيمٍ (salīm) – “ispravno”, “zdravo”, “čisto”

Analiza: Riječ “qalbun salim” (srce ispravno) implicira potrebu za čistim i stabilnim srcem koje može biti održano samo uz Allahovu pomoć.

Također, pitanje slobodne volje naspram sudbine ovdje ima više smisla. Allah nam daje slobodnu volju da biramo, ali je i naš Stvoritelj koji nas može voditi i usmjeravati na osnovu naših odluka i namjera. Naša slobodna volja usko je povezana s našim nijjetom (namjerom), jer Allah ukazuje Svoju pomoć onima čije su namjere iskrene. Iskrene namjere privlače Allahovu pomoć i uputu, kao što kaže: ‘Mi smo ga vodili, bilo zahvalan ili nezahvalan.’ (Kur'an 76:3) Allahovo vođenje podržava slobodnu volju pojedinca, omogućavajući mu da odabere ispravan put uz Njegovu pomoć.

“Mi smo ga vodili, bilo zahvalan ili nezahvalan.” (Kur'an 76:3)

Analiza: Ovaj ajet pokazuje da Allah daje ljudima slobodnu volju da biraju između zahvalnosti (prave namjere) i nezahvalnosti (pogrešne namjere) te govori da Allah ljude vodi / navodi, kako zahvalne tako i nezahvalne.

Suština je, čini se, u nijjetu, jer iskrene namjere privlače Allahovu pomoć i vođenje. Nasuprot tome, osobe s lošim ili zlim namjerama zaslužuju Allahovu pravednu kaznu.Kada neko svjesno bira pogrešan put, Allah, u svojoj savršenoj pravednosti, dopušta da osoba slijedi taj put, kao što kaže: “Allah će im uzvratiti njihovo ismijavanje, produžiti im slijepo lutanje u svom prkosu.” (Kur'an 2:15) Ovaj proces je posljedica njihovih svjesnih odabira i nijjeta. Allahova volja i znanje obuhvataju sve, a ljudska slobodna volja postoji u okviru Allahovog savršenog plana. Ovo potvrđuje da svaki izbor ima posljedice, a Allahova pravda i mudrost su savršene i van ljudskog shvatanja.

Sudbina ili odredjenje (kader) odnosi se na Allahovo sveobuhvatno znanje i moć, gdje su svi događaji, izbori i posljedice već unaprijed poznati Allahu, ali mi i dalje imamo slobodu izbora. Na ovaj način, i ono što se može smatrati našim odredjenjem, više je u skladu s našim namjerama nego samim djelima. Ovo bi moglo značiti kako se suštinski ova dva pojma, slobodna volja i odredjenje, negdje dalje spajaju u isto.

“Ali ne možete htjeti, osim ako to Allah, Gospodar svjetova, ne htjedne.” (Kur'an 76:30)

Analiza: Ovaj ajet pokazuje da je Allahov kadar (odredjenje) sveobuhvatan i da sve što se dešava, dešava se prema Njegovom znanju i mudrosti, ali ljudi i dalje imaju slobodnu volju da biraju.

Zaključak

Iako je u šerijatu naglašeno da je granica između sudbine i slobodne volje nejasna ljudima i pripada Gajbu (“غيب” (ghayb)), što znači “nepoznato” ili “skriveno”, jasno je da sudbina i slobodna volja djeluju zajedno u skladu s Allahovim znanjem i odredjenjem. Način na koji se to odvija ostaje dio gajba (nepoznatog).

Naša slobodna volja oblikuje naše nijjete, a iskren nijjet privlači Allahovu pomoć i uputu. Istovremeno, Allahovo znanje i kader obuhvataju sve, pa je naša odgovornost u skladu s našim izborima. Prihvaćanjem gajba, činimo najbolje što možemo uz oslonac na Allahovu mudrost.